Toplinski mostovi
Toplinski mostovi su dijelovi vanjske ovojnice građevine kod kojih je povećan toplinski tok iz unutrašnjosti građevine prema van, mjesta na kojima toplina ''bježi'' iz građevine. U praksi se još nazivaju i hladnim mostovima. Najjednostavniji primjeri su prozori, vrata, istake balkona i streha krovova, uglovi zgrade, spojevi zida i prozora, kutije roleta, temelji, neizolirani građevni dijelovi konstrukcije koji strše kroz izolaciju prema van, i dr.
Osim što uzrokuju gubitke topline, na unutarnjim dijelovima toplinskih mostova može doći do kondenzacije vodene pare ili rošenja. Do rošenja dolazi kada topao i vlažan zrak naleti na ohlađenu površinu i ohladi se ispod temperature rosišta. Posljedice su stvaranje hladnih propuha zbog bržeg kruženja zraka u prostoriji u zimskom periodu i pojava plijesni koje mogu izazvati alergije. Dugoročno gledano, kondenzat može uzrokovati štete na građevnom elementu uslijed korozije, otpadanja žbuke i morta ili npr. kod drvenih elemenata gubitak nosivosti.
Neki toplinski mostovi na građevinama nisu vidljivi na prvi pogled nego se mogu uočiti tek infracrvenim termografskim snimanjem. Na IC termografskoj snimci toplim su bojama (od žute do crvene) označena mjesta koja upućuju na povećane gubitke topline, odnosno mjesta gdje postoje toplinski mostovi.
Pravilnim projektiranjem i kvalitetnim građenjem utjecaj toplinskih mostova može se svesti na minimum. Npr. prozore treba ugraditi tako da su 2-3 cm prekriveni toplinskom fasadom, kutije za rolete trebaju biti toplinski izolirane, fasadnu toplinsku izolaciju treba povući do temelja i ako je potrebno izolirati i sam temelj, te je potrebno zabrtviti mjesta gdje kroz pukotine ili otvore nekontrolirano odlazi topao zrak.